Image and video hosting by TinyPic;
"Odrastem li prestat ću vjerovati, prestanem li vjerovati, prestat ću voljeti... Ostavi zato djetetu u meni naivnost jer to je jedini način da preživim neljudsko u ljudima..."
...i danas sam te tražila,
u svakoj kapljici kiše,
u očima prolaznika...
prolazeći kroz svaki kutak grada...
Razočarana,samo te nastavila u mislima nositi...

Suviše je jaka, i isključiva,
samo ne žuri da to pokaže,
tiha je i uporna, uvjerena
da će biti onako kako ona hoće.
Njen otpor nije pobuna,
već strpljivo zauzimanje položaja,
ne za trenutak,
već za dugo vrijeme.

" I ostat će neki ljudi u sjenama cijeli svoj život,a neki će se trpati na svjetlo,a ni sjenu ne zaslužuju..."




4916 ♥
19.05.2017.

ono kad sretneš bivšeg (i nju)

Krenem da pogledam bijele orhideje,iako od 3 u kući,jedna je u dobrom stanju(bez cvijeta),
druga se bori,a treća je uginula(volim ih,ali se izgleda ne znam brinuti o njima), u tome se onako slučajno okrenem,i šok,svega metar od mene ide on i žena mu :D,
ona,gleda me preko njegovog ramena,a on negdje u stranu,prilika da se izgubim među redovima,na kojem odjelu sam završila tek sam shvatila kad sam uhvatila se kako gledam u Bosch-vu bušilicu :D.
Ne znam zna li ona za mene,vidjela sam samo da su joj oči ispale gledajući.
Ali nebitno,iako je to bila najduža veza,ipak,bili smo "djeca",
on je žurio odrasti,a ja ne...
(Nikad mi se nisu sviđale plave oči,ali u njegovim sam se voljela ogledati,
i hodili smo našim putevima,da me nikad uzeo za ruku nije,ali tako jako me držao dok sam dohvatala moje snove,
i uz osmijehe zaboravila bih makadom po kojem hodam,
i sve one lokvice na njemu...Bio je prvi koji me "vidio" pahuljastu,samo što jedna osobina pahulja mu se nije svidjela,to što su ledene.
"A Shadow,koliko bi ti tek voljela da voliš kao što tvoja poezija voli?!"
Mislim da mi i danas ovo pitanje visi iznad glave. )
Uputim se na drugi sprat,stojim na pokretnoj traci i razmišljam kako nisam trebala pobjeći,trebala sam možda nazvati selam (bar)ženi mu :D ,a i njemu(zaslužio je,toliko puta mi je sakrio večeru/iftar u ruksak)...ali eto.
U svim ti mislima vidim ga kako šeta,razgleda po prvom spratu,i na samom kraju pokretne trake diže glavu i pogleda me...

I sada nešto razmišljam koliko nas ljubavi,pa i one dječije udalje,
pa se na kraju bježi,koluta očima,čak i mrzi...
Izađu iz ljubavi kao iz rata,ili pređu u rat...
A sve smo kao puni ljubavi i oprosta... Jesmo li zaista?!

18.05.2017.

......

K'o kišobran sklapam još jedan dan,
šarajući pogledom po talogu
ispijene kafe,
prsti tišine opet po prozoru ispisuju tvoje ime.
Gdje ću te ovaj put smjestiti,
negdje između pisanih redova,
il' u predgrađe snova?!
Ili još jednom te potisnuti ispod mokri' trepavicama?!

...Ma nije samoća tako loša stvar,
razmišaljam dok perem jednu šolju od kafe,
okrećući leđa vojski nemira koji tutnjaju sobom.

16.05.2017.

Kako bi bilo da sam pred očima ti odrasla?!

Pitaš li se ikad kako bi bilo,
da si krojila mi haljine,pratila školske predstave,
da li bi zagrlila ponos onda kada bi izgovorili moje ime,
i uokvirala sve one diplome što u ladici mi leže...
Kako bi bilo da sam otvarala tvoja(naša) ,a ne tuđa vrata,
i bila sita mrvicama iz tvoje ruke,dok ustajala sam gladna pored punog stola,
koliko osmijeha 'mjesto suza jastuk bi spremio,
da sam ti u krilo prosula sve što su gutali zidovi moje sobe...

A ti,pitaš šta me boli kad sam tako tiha?
Ne boli,najdraža,
samo nestala sam u dubini tvoga oka,
prateći,pamteći crte tvoga lica,dok se na tvoje bore spotakla nisam,
ne vidiš ti,koliko ove sitne ruke stežu sve one godine,
i zatvaram uši da ih ne čujem dok cvile mi u rukama,
ali ne dam im tebe,ne dam im nas...
I ne znaš koliko težak je zrak koji stidom režem,
ali dišem,dišem ga zbog tebe...
A ne bih rekla čak ni da sam jaka,
i ne znam kojom ovom snagom te toliko volim...

Samo,
pitaj se kako bi bilo da mi sa hrbata čitaš,
sve ono što knjige ne mogu reći,niti ponijeti...


Stariji postovi