Image and video hosting by TinyPic;
"Odrastem li prestat ću vjerovati, prestanem li vjerovati, prestat ću voljeti... Ostavi zato djetetu u meni naivnost jer to je jedini način da preživim neljudsko u ljudima..."
...i danas sam te tražila,
u svakoj kapljici kiše,
u očima prolaznika...
prolazeći kroz svaki kutak grada...
Razočarana,samo te nastavila u mislima nositi...

Suviše je jaka, i isključiva,
samo ne žuri da to pokaže,
tiha je i uporna, uvjerena
da će biti onako kako ona hoće.
Njen otpor nije pobuna,
već strpljivo zauzimanje položaja,
ne za trenutak,
već za dugo vrijeme.

" I ostat će neki ljudi u sjenama cijeli svoj život,a neki će se trpati na svjetlo,a ni sjenu ne zaslužuju..."




3642 ♥
27.03.2017.

:D

Da odmorimo od poezije...
Jučer sam napravila čokoladne muffine,sa čokoladnim punjenjem,
i ova "dekoracija" je neka čokoladna (samo slika je starija,jučer mi nešto
dekoracija nije uspjela :D )
Pa bujrum dragi blogeri :P ,
kad kažem dragi,zaista i mislim,"srela" sam ovdje dragi' insana,
ima i svađalica :D ,ali pamtimo dobro,vjerujemo u dobro... :D



25.03.2017.

Voli - Ne voli

Kad se podigne prašina sa onih potisnutih riječi,
i zamagljen pogled u krilo prolije,
a strah i stid dušom potrče;
pomisao grize :
" Da mi je srce ovo iz grudi isčupati,možda lahka hodila bih"

i dok šapat za dlanove se lijepi,
a ne znaš li ti slaba
kako sabur sa trpiti miješaš?!
A hodićeš lahka samo onda
kad se za oblak ljubavi Njegove uhvatiš.
tad trnje osjetiti nećeš,
i vrata ona na koja dugo kucaš možda se sama otvore,
a možda ti i ne budu potrebna...
jer ljubav Njegova ti je dovoljna...



21.03.2017.

,,, O MENI '''

Neki dan slučajno navratim na jedno predavanje,
pri tome kupim knjigu,prilazim joj da mi potpiše:
- "Selam,za koga je...?"
- " ... Shadow :D"
nakon što izgovorih ime podiže glavu i upitno me pogleda
- " Srele smo se već,razmjenile smo knjige"
- "Aaaa,sjećam se,pa dokle si mi ti...?"
,misleći na knjige,
a ja joj grčevito odgovaram : "Ne pišem više"
nakon još par pitanja,zašto,kako... odlazim,a taj odg. Ne pišem više
mi se smjestio negdje u prsa pa me davi,
k'o kad nekad kupiš žilav burek,pa sve para do želudca :D

Ma došlo mi da plačem,teško mi što sam prestala,što sam se povukla,
i takva pitanja me prate desetak godina,a ja svako pokrijem tim istim odg.
Koji je sad počeo da me boli,
a ispod tinja onaj isti osjećaj,ono znam da će opet ako Bog da
moje ime preći preko još jedni korica knjige.

Sjećam se osnovne,okreće mi se jedan ispred mene i pita:
"Šta radiš to,Shadow?"
- "Zar ne vidiš,vježbam moj potpis"
"Hahahaha,to ti kad budeš poznata?"
"Da :D ,kad se budem potpisivala na moje knjige."
"E braćo,to ti misliš da hoćeš?!"
"Ne,ja to znam,jednostavno znam."

i vala dvije godine od toga,potpisala sam moju prvu knjigu.

Tad sam znala šta želim,i nisam odustala,
ni jedna ona zatvorena vrata nisu me spriječila da promjenim cilj,
ni svi oni žuljevi nisu me natjerali da primjenim obuću,
ni sve one suze kad vidim prazan račun u banci...
Jednostavno,vjerovala sam u Njegovu milost,i pratila taj osjećaj.

Ne znam,eto imam taj neki osjećaj,kao i nešto što me mučilo zadnji mjeseci,
danas,pita me pored svih oni nalaza itd. Je l' ti drago Shadow što je sada sve dobro?
reko' vala nisam ni brinula,kako god Allah da,postoje i gore i teže stvari od toga...
Samo trebala bih biti sigurnija u sebe,znam da mi je pisanje zahrđalo nakon 10god. ,
ali tko zna možda i ove mrvice po mom blogu budu pratile onaj osjećaj,
i možda na idućoj promociji budem stara nene,ali vjerujem da ću imati
onaj predivni potpis koji sam vježbala k'o djevojčica ...




Stariji postovi